Diskriminacija

Ovo su samo neki od primjera nasilja i diskriminacije iz svakodnevnog života lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba.

Šef me ne želi unaprijediti jer sam lezbijka.
Kolege/ice na poslu me vrijeđaju jer sam biseksualac.
Pretukli su me jer sam se držao s dečkom za ruke dok smo šetali gradom.
Roditelji me zaključavaju u sobu i tuku jer sam lezbijka.
Ucjenjuju me za novac prijeteći da će otkriti moju spolnu orijentaciju mojim roditeljima.

Ako se to i tebi događa- informiraj se, prijavi nasilje i bori se za svoja prava!

Što je diskriminacija?

Diskriminacija je nejednako postupanje prema pojedincu/ki ili skupini ljudi. Do ovakvog nejednakog postupanja može doći zbog karakteristika za koje ljudi vjeruju da su zajedničke za ljude koje identificiraju kao skupinu: npr., rasa, spol, kultura, spolno usmjerenje, rodni identitet, rodno izražavanje.

Diskriminacija na temelju spolnog usmjerenja, rodnog identiteta i rodnog izražavanja pogađa nas svakodnevno na radnom mjestu, u školi, u obiteljskom domu, kod prijatelja, kod liječnika/ce, u dućanu, na ulici. Zbog toga često živimo u strahu i izolaciji. Strah od neprihvaćanja okoline, strah od gubitka posla, te strah od fizičkog nasilja, koji su često opravdani, prate nas u svakodnevnom životu.

Pravo na život bez diskriminacije, te pravo na život bez nasilja ubrajaju se u osnovna ljudska prava. Republika Hrvatska je kroz svoje zakonodavstvo prepoznala spolnu orijentaciju kao jedan od temelja po kojima se ne smije vršiti diskriminacija. Unatoč tome, osnovna ljudska prava – pravo na život bez diskriminacije i pravo na život bez nasilja za LGBT osobe u javnoj i privatnoj sferi – nisu ostvarena. Najdrastičniji oblik kršenja prava seksualnih i rodnih manjina je fizičko nasilje koje nas svakodnevno pogađa, kako na ulici, tako i u roditeljskim domovima.

Većina osoba koje dožive diskriminaciju i nasilje ne podnose prijave protiv počinitelja iz straha od otkrivanja njihovog identiteta, te zbog nepovjerenja u pravnu zaštitu njihovih ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.

Kako spriječiti diskriminaciju?

  • Informirati se i informirati druge o našim pravima, te o tome gdje ih i kako možemo ostvariti
  • Zalagati se za pozitivne promjene u zakonodavstvu kako bi se što učinkovitije štitila naša ljudska prava
  • Zalagati se za promjene u sustavu policije, državnom odvjetništvu i sudstvu
  • Ukoliko doživimo nasilje ili diskriminaciju, koristiti se svim dostupnim sustavima za zaštitu svojih prava

Najjednostavnije rečeno, diskriminacija jest nedopušteno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovu karakteristika navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije (npr., rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere; u nastavku teksta navedene su i ostale osnove).

Zakon predviđa i iznimke koje, iako imaju obilježja diskriminacije, ne predstavljaju diskriminaciju (npr., pri zapošljavanju pilota opravdano je isključiti mogućnost zapošljavanja osobe starije dobi).

Koji su oblici diskriminacije?

Diskriminatorno postupanje tj. oblici diskriminacije prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije su:

  • izravna diskriminacija
  • neizravna diskriminacija
  • uznemiravanje
  • spolno uznemiravanje
  • poticanje na diskriminaciju
  • propuštanje razumne prilagodbe
  • segregacija

Za postojanje diskriminacije potrebna je veza između takvog postupanja i neke od diskriminacijskih osnova koje su navedene u Zakonu. Primjerice, diskriminacija će postojati kada se nekoga uznemirava na radnom mjestu samo zato što je starije dobi ili je ženskog spola.

Po kojim je diskriminacijskim osnovama zabranjeno različito postupanje?

Diskriminacijske osnove navedene u Zakonu o suzbijanju diskriminacije su:

  • rasa ili etnička pripadnost ili boja kože
  • spol
  • jezik
  • vjera
  • političko ili drugo uvjerenje
  • nacionalno ili socijalno podrijetlo
  • imovno stanje
  • članstvo u sindikatu
  • obrazovanje
  • društveni položaj
  • bračni ili obiteljski status
  • dob
  • zdravstveno stanje
  • invaliditet
  • genetsko naslijeđe
  • rodnog identiteta i izražavanje
  • spolna orijentacija

Što je izravna diskriminacija?

Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekom od navedenih diskriminacijskih osnova kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

Primjer izravne diskriminacije bio bi natpis na vratima restorana “Ne poslužujemo Rome”. Međutim, u stvarnosti diskriminacija najčešće poprima suptilnije oblike. Zato je zabranjena i neizravna diskriminacija.

Što je neizravna diskriminacija?

Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po nekoj od diskriminacijskih osnova u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

Slikovito prikazano, neizravna diskriminacije jest ako damo rodi i lisici piti iz jednakih visokih posuda, obzirom da ih time tretiramo naizgled jednako. No učinak je puno drugačiji za lisicu, koja će takvim jednakim tretmanom ostati žedna.

Koja je razlika uznemiravanja i spolnog uznemiravanja?

Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekom od navedenih diskriminacijskih osnova koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Primjer uznemiravanja bio bi izvrgavanje uvredljivom ponašanju radnika druge nacionalne pripadnosti, kojeg na radnom stolu svako jutro čekaju uvredljive poruke vezane za njegovu nacionalnost. Uznemiravanje na osnovu spola bilo bi uznemiravanje primjerice jedine žene u radnoj sredini u kojoj rade muškarci.

Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Kod spolnog uznemiravanja nije riječ o gore opisanom uznemiravanju na osnovu spola, već o ponašanju seksualne naravi, uključujući opaske seksualne naravi i sl.

Koja je razlika uznemiravanja i ‘mobinga’?

‘Mobing’ je širi rodni pojam od uznemiravanja te će samo u određenim slučajevima ‘mobing’ biti uznemiravanje i stoga obuhvaćen Zakonom o suzbijanju diskriminacije. ‘Mobing’ je fenomen zlostavljanja na poslu, a ključna razlika u odnosu na uznemiravanje u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije je da kod ‘mobinga’ nije presudna veza s određenom diskriminacijskom osnovom. Zlostavljani radnik izvrgnut je uvredljivom ponašanju ne na osnovi dobi, spola, nacionalne pripadnosti i sl., već se izdvaja primjerice kao osoba koja je zadnja došla u “uhodanu radnu sredinu”.

Čije postupanje može biti diskriminatorno?

Diskriminatorno može biti postupanje svih državnih tijela (kao što su primjerice ministarstva), tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te postupanje pravnih osoba s javnim ovlastima (kao što su škole, bolnice i sl.). Diskriminatorno može biti i postupanje svih pravnih osoba (kao što su primjerice) trgovačka društva, ali i svih fizičkih osoba. Država može diskriminirati građanke i građane donošenjem propisa (klasičan je primjer donošenje rasnih propisa u II. svjetskom ratu).

U kojim je područjima života diskriminacija zabranjena u Republici Hrvatskoj?

Diskriminacija je zabranjena osobito u područjima:

  1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije,
  2. obrazovanja, znanosti i športa,
  3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti,
  4. zdravstvene zaštite,
  5. pravosuđa i uprave,
  6. stanovanja,
  7. javnog informiranja i medija,
  8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih,
  9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama,
  10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

S obzirom da su ovo područja u kojima je diskriminacija ‘osobito’ zabranjena, ona je zabranjena i u drugim područjima života, no na sudskoj praksi će biti da utvrdi na koja se još područja Zakon primjenjuje.

Translate to other languages...